Skip to main content

Kratki osvrt na medijske objave o cijeni regionalnih centara za gospodarenje otpadom

Novi list pisao je o cijeni regionalnih centara za gospodarenje otpadom, te o utjecaju udjela odvojeno prikupljenog otpada na tu cijenu.

Thu, 09/15/2016 - 09:46

Ovih dana u medijima je ponovno aktualna tema gospodarenja otpadom kojom se mi na otoku Krku bavimo već 15 godina, a mnogi su je "stavljali pod tepih" ne bi li se problem sam riješio. Navode naš pozitivan primjer dobre prakse u odnosu na one sredine gdje još uvijek nije pokrenut, ili saživio, sustav odvojenog prikupljanja otpada.

Moderno gospodarenje otpadom kakvo Europa provodi ne prepoznaje više odlaganje otpada na odlagališta bez prethodne obrade. Takav pristup značajno povećava troškove onih jedinica lokalne samouprave i njihovih komunalnih poduzeća koja su prakticirala, ili još uvijek provode, odlaganje otpada na lokalnim odlagalištima. Nakon 2018. godine sav miješani komunalni otpad morat će se zbrinjavati u regionalnim centrima.

Prema prvim informacijama cijena zbrinjavanja miješanog komunalnog otpada u našem regionalnom centru Marišćina bit će po toni najmanje 470 kn + PDV. Jedini način na koji možemo utjecati na te troškove jest povećanje stupnja odvojeno prikupljenog otpada čime se smanjuje količina miješanog komunalnog otpada. I sustav odvojenog prikupljanja otpada nosi sa sobom neke troškove, no oni su dvostruko manji od troškova zbrinjavanja otpada u centru. Tako konkretno na otoku Krku sustav odvojenog prikupljanja otpada dodatno povećava troškove za 240 kn po svakoj prikupljenoj toni, što je ipak dvostruko jeftiniji od scenarija po kojem bi se taj isti otpad sakupljao u jednoj kanti i završavao  u centru Marišćina. Kada obračunamo i režijske troškove rada same pretovarne stanice na Treskavcu odakle će kamioni kretati za Marišćinu te uzmemo u obzir i tendenciju porasta troškova prijevoza, još je logičnija teza da je najbolje na lokalnoj razini odvojeno prikupiti  što više korisnog otpada, a u centar voziti samo onaj neiskoristivi dio kojeg planiramo do 2020. godine imati samo 20%.

Izvor: Novi list